Sve me iz ovih pjesama vratilo na ljubav koju sam ti dao. A sada stojim umoran, kao ukopan. Ne mičem nigdje. Razrušen, rasut na hiljade dijelova koje više ni sam ne umijem sastaviti. I da znaš… ne mogu ti zahvaliti za ovaj bol. Ne želim to više. Ne želim ni da ikada pustiš suzu zbog bilo koga ili bilo čega. Samo se nadam da ću jednog dana i ja osjetiti mir u svojoj duši…Ali kako, kada imam osjećaj da moje duše više nema, kao da je ostala tamo gdje smo stali.
Bićeš u meni i kada ovaj život prođe. Ako postoji neki novi, nosiću te i u njemu, jer ljubav koju sam ti dao nije znala da stane pa ni dan danas. U ovom životu neki drugi su srećniji uz tebe, a i ti uz njih i ja to ne mogu promijeniti. Mogu samo živjeti sa uspomenom da sam te jednom volio cijelim srcem.
Volio bih da jednom dođeš ovdje i da mi kažeš da si sretna. Da si uz njega pronašla mir koji ja nisam uspio da ti dam. Ili, ako je u tvom životu neko drugi i tajno pričaš kao što si samnom, da mi kažeš da si ponovo pronašla sebe u nekoj novoj ljubavi i da opet dišeš punim plućima. Možda bi mi tada bilo lakše. Bar sebi tako govorim. Možda bi moje srce konačno prihvatilo da je sve ovo imalo svoj kraj, jer koliko god boljelo lakše je nositi vlastitu tugu kada znaš da je osoba koju si volio pronašla svoju sreću.
Samo se ponekad pitam… ako je to zaista tako, da li je naša ljubav tebi zaista značila onoliko koliko je značila meni.
Nedim – 06/18/2026 ………. 09:01AM
